2 Kings 18
1 U trećoj godini kraljevanja Hošee, Elina sina, nad Izrćlom postane kralj Ezekija, sin Ahaza, Judina kralja.
2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Abija i bila je kći Zaharijina.
3 On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je bio činio njegov djed David.
4 On je uklonio visine, oborio likove, posjekao Ašere i razbio mjedenu zmiju, koju je bio napravio Mojsije; do njegova vremena bili su joj, naime, Izrćlci prinosili kâd. Zvali su je Nehuštan.\
5 On se pouzdavao u Gospodina, Boga Izrćlova. Među svim Judinim kraljevima nije mu bilo jednaka ni među njegovim nasljednicima, ni među njegovim prethodnicima.
6 On je čvrsto prionuo samo uz Gospodina i držao se njegovih zapovijedi, koje je Gospodin bio dao Mojsiju.
7 Tako je i Gospodin bio s njim. U svemu što bi poduzeo, imao je uspjeh. On je otpao od asirskog kralja i otkazao mu poslušnost.
8 Filistejce je pobio do područja Gaze, od stražarske kule do utvrđenoga grada.
9 U četvrtoj godini Ezekijina kraljevanja, to jest u sedmoj godini kraljevanja Hošee, sina Elina, nad Izrćlom, podiže se Salmanasar, airski kralj, protiv Samarije i opkoli je.
10 Nakon tri je godine osvoji. U šestoj godini Ezekijina kraljevanja, to jest u devetoj godini Hošeina kraljevanja nad Izrćlom, bila je uzeta Samarija.
11 Asirski kralj odvede zarobljene Izrćlce u Asiriju i naseli ih u Halahu na Haboru, rijeci u Gozanu, i u medijskim gradovima,
12 jer nisu slušali glasa Gospodina svojega Boga, i bili su prekršili zavjet koji su bili sklopili s njim, sve što im je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji. Nisu pazili na to i nisu radili u skladu s tim.
13 U četrnćstoj godini kraljevanja Ezekijina podiže se Sanherib, asirski kralj, protiv svih utvrđenih Judinih gradova i osvoji ih.
14 I Judin kralj Ezekija posla poruku asirskomu kralju u Lakiš: “Pogriješio sam. Otiđi opet od mene! Sve što mi nametneš nosit ću.” Tada asirski kralj nametne na Judina kralja Ezekiju trista talenata srebra i trideset talenata zlata.
15 I Ezekija dade sve srebro što se nađe u Gospodnjem Hramu i u riznicama kraljevske palače.
16 Tada Ezekija dade s vratnica na Gospodnjem Hramu i s dovratnikâ otkovati zlatnu navlaku, koju je Ezekija, Judin kralj, bio dao navući, i dade je asirskomu kralju.
17 Međutim, asirski kralj posla iz Lakiša kralju Ezekiji u Jeruzalem svojega vrhovnog zapovjednika, svojega nadsobara i svojega vrhovnog peharnika s jakom vojskom. Oni krenuše i dođoše pred Jeruzalem. Kad su bili stigli, smjestiše se kod vodovoda gornjeg jezera na cesti, u polje valjarâ, i zatražiše kralja.
18 Predstojnik palače Elijakim, Hilkijin sin, pođe k njima s državnim pisarom Šebnom i pečatnikom Joahom, Asafovim sinom.
19 I reče im vrhovni peharnik: “Javite Ezekiji: Ovako kaže veliki kralj, asirski kralj: Kakva je to uzdanica u koju se pouzdaješ?
20 Misliš li da su prazne riječi već savjet i snaga za rat? Na koga se oslanjaš da si otpao od mene?
21 Ti se očito oslanjaš samo na štap slomljene trske, na Egipat, koja se svakome koji se na nju nasloni zabije u ruku i probije ju. Takav je faraon, egipatski kralj, svima koji se u njega uzdaju.
22 Ako li mi odvraćate: U Gospodina, svojega Boga, mi se uzdamo!, nije li to onaj čije je visine i žrtvenike uklonio Ezekija kad je zapovjedio Judi i Jeruzalemu: Samo ćete se pred ovim žrtvenikom, ovdje u Jeruzalemu, klanjati?
23 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem! Dat ću ti dvije tisuće konja ako za njih možeš pribaviti konjanike.
24 Kako ćeš odoljeti jednom jedinom stotniku između najmanjih slugu mojega gospodara? Zato se ti uzdaš u Egipat, zbog kola i konjanikâ?
25 Osim toga, jesam li ja bez volje Gospodinove došao protiv ovoga mjesta, da ga zatrem? Gospodin mi je rekao: Idi protiv te zemlje i zatri je!”
26 Tada zamoliše Elijakim, Hilkijin sin, Sobna i Joah vrhovnoga peharnika: “Govori svojim slugama aramejski! Jer mi razumijemo. Ne govori s nama judejski, da ne čuju ljudi koji stoje na zidu!”
27 A vrhovni im peharnik odvrati: “Da li me moj gospodar poslao k tvojemu gospodaru i k tebi da to kažemo, a ne upravo k ljudima koji tamo sjede na zidu, da napokon zajedno s vama jedu svoju vlastitu nečist i da piju svoju mokraću?”
28 Tada ustane vrhovni peharnik i povika judejski u sav glas: “čujte vijest velikoga kralja, asirskoga kralja!
29 Ovako kaže kralj: Ne dajte da vas Ezekija zaludi! Jer vas on ne može izbaviti iz moje ruke.
30 I nemojte da vas on nagovori da se pouzdate u Gospodina, ako rekne: Gospodin će nas sigurno izbaviti; on ne će dati ovaj grad u ruke asirskomu kralju.\
31 Ne slušajte Ezekiju! Jer ovako kaže asirski kralj: Sklopite mir sa mnom i predajte mi se! Onda će svaki od vas jesti sa svoga čokota i sa svoje smokve, i svaki će piti iz svoje cisterne,
32 dok ne dođem i ne odvedem vas u zemlju koja je kao vaša, u zemlju punu žita i vina, u zemlju punu kruha i vinogradâ, u zemlju punu maslina i meda, vi ćete ostati na životu i nećete umrijeti. Zato ne slušajte Ezekiju! On vas samo vara kad govori: Gospodin će vas izbaviti!
33 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoju zemlju iz ruke asirskoga kralja?
34 Gdje su hamatski i arpadski bogovi? Gdje su sefarvajimski, henski i ivski bogovi? Jesu li možda oni izbavili Samariju iz mojih ruku?
35 Koji su od svih bogova tih naroda izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi sad Gospodin izbavio Jeruzalem iz moje ruke?”
36 Ali je narod šutio i nije mu odgovorio ništa. Jer je kralj bio zapovjedio: “Ne odgovarajte mu!”
37 Nato predstojnik palače Elijakim, Hilkijin sin, državni pisar Sobna i pečatnik Joah, Asafov sin, dođoše k Ezekiji razdrijevši haljine i javiše mu što je bio rekao vrhovni peharnik.